index

Uređaji_veze	Objekt_danas	Zemljovidi_položaja	Komentari	Povijest_objekta	Tehnologija	Guest_book

Radio-relejni uređaj RRU-800 (preneseno sa http://www.radista.info/index.htm)

Državni sekretarijat za narodnu odbranu SFRJ, oko 1960. godine, uvezao je moderan i kvalitetan radio-relejni uređaj FM-800 proizveden u poznatoj njemačkoj korporaciji "Siemens". U vrijeme donošenja odluke o uvozu, pored Zapadne Njemačke, ovim uređajem je bilo opremljeno više evropskih NATO članica, što je bilo presudno da taj uređaj bude izabran. Dobio je naš naziv RRU-800. Njime su opremljenia stacionarna središta i pokretna središta veze operativnih i strateških jedinica JNA. Da bi se uključio u pokretni sustav radio-relejnih veza, montiran je u prvo vrijeme isključivo u domaći terenski automobil Zastava AR-55/V 4x4 sa poluprikolicom Zastava D-2V 0,5T. Tada su formirana dva kompleta (sustava) označena kao RRU-800/II (krajnja radio-relejna postaja) i RRU-800/III (radio-relejna međupostaja). Međusobno su se razlikovali samo u sastavu kompleta. Takođe, pored transporta vozilom, tadašnja pravila su predviđala transport ovog uređaja i tovarnim grlima, a na kraća odstojanja i ljudstvom.

Radio-relejni uređaj RRU-800 je služio za prenos do 24 frekventno raspoređena telefonska kanala u opsegu od 4kHz do 108kHz, koje je osiguravao višekanalni telefonski uređaj sa nosećim frekvencijama (u prvo vrijeme domaći FNT-7, a kasnije su kupljeni Siemens-ovi VZ-4/12 i VZ-12K), na daljinama do 50km. Kada između krajnjih postaja nije postojala optička vidljivost, ili im je međusobna udaljenost bila velika, postavljano je maksimalno 12 radio-relejnih međupostaja na jednoj liniji.

Uređaj je radio u frekventnom opsegu od 610MHz do 960MHz, a radna frekvencija se postavljala ručno, kontinualno, pri čemu automatika reguliše frekvenciju u opsegu od +/- 400kHz od radne frekvencije. Razmak između prijemne i predajne frekvencije, pri radu sa zajedničkom antenom (osnovni način rada), morao je biti najmanje 40MHz. Pri tom frekvencija prijemnika ne smije biti viša za 50, 75 i 100MHz od frekvencije predajnika. Modulacija je frekventna sa maksimalnom devijacijom: za 4-kanalni rad +/-45kHz, 12-kanalni rad +/-14kHz i 24-kanalni rad +/-10kHz. Izlazna snaga predajnika je iznosila oko 10W i dobivana je iz dvije Siemens-ove predajne UHF triode 2C39BA. Ovu snagu je zračila dvostruka helikoidna antena čije je pojačanje, zavisno od frekvencije, iznosilo od 12,5dB do 15,9dB. Antena se učvršćivala na antenski jarbol SM-17 maksimalne visine 17 metara..

Radio-relejni uređaj RRU-800 se priključivao četvorožično na uređaj nosećih frekvencija (UNF) oklopljenim kablom CX-1065/G (kasnije domaćim KS-140), a maksimalno odstojanje je iznosilo do 4km. Izlazni nivo prema UNF iznosio je 0dB, a ulazni od UNF 0dB do -9dB. Napajao se naizmjeničnim naponom 220V ili 110V/47-63Hz iz električne mreže ili benzinskog elektroagregata AG-3, američkog porijekla, snage 2kW, pri čemu je potrošnja iznosila 350VA.

RRU-800 izrađen je u tehnologiji valovoda i elektronskih cijevi i predstavljao je složeno elektronsko sredstvo kojim su mogli rukovati samo dobro obučeni vojnici radio-relejne specijalnosti ili profesionalci i zbog toga su smatrani elitom među "radio-relejcima".

Komplet uređaja smiještao se u 4 metalne kutije, koje su se hermetički zatvarale poklopcima pri transportu. U prve tri kutije, preko gumenih amortizera, bile su učvršćene šasije UKT, pojačavačkog i ispravljačkog bloka, a u četvrtu se pakirao pribor, alat i rezervni djelovi. Antenski jarbol SM-17 posebno je nabavljen. Pri transportu je pakiran u tri metalna okvira i platnenu torbu, a dva koaksijalna antenska uvodnika od 7m i 18m su namatana na zajedničku motalicu.

UKT blok se smještao u kutiju sa oznakom "I". Sadrži UHF djelove predajnika i prijemnika, kao i ispitni oscilator. Izrađen je tehnologijom valovoda i konstruiran tako da se sa lijeve strane nalazi upravljanje i sklopovi predajnika, a sa desne prijemnika i ispitnog oscilatora. Spojnim višežilnim kablovima povezivao se sa pojačavačkim i ispravljačkim blokom. Na ovaj blok spajala se i antena preko antenskog kabla.

Pojačavački blok se smještao u kutiju "II". U njemu su se nalazili međufrekventni i niskofrekventni moduli predajnika i prijemnika i to: međufrekventni pojačavač, prijemni pojačavač, modul pilotske grupe I, predajni pojačavač, pojačavač govora, modul pilotske grupe II i modul službenog kanala. Moduli su bili jasno odvojeni i lako dostupni sa prednje strane radi ugađanja, zamjene elektronskih cijevi ili popravljanja. Pojačavački blok se kablovima spajao sa UKT i ispravljačkim blokom

Ispravljački blok se nalazio u kutiji "III". Osiguravao je sve potrebne napone za rad elektronskih sklopova. Sastojao se od gornje ispravljačke sekcije za napajanje pojačavačkog bloka i donje ispravljačke sekcije za napajanje UKT bloka. Sa dva višežilna kabla ovi naponi su odvođeni na UKT i pojačavački blok. Na ispravljački blok priključivan je izmjenični napon iz električne mreže ili elektroagregata.

Kutija sa priborom "IV" služila je za smještaj, zaštitu i transport pribora, alata i rezervnih djelova. Svi djelovi u njoj su bili učvršćeni i tako osigurani pri transportu. U kutiju "IV" se pakirala: rastavljena antena (2 helikoidna radijatora, 2 antenska reflektora, nosač radijatora, antenska račvalica i 2 koaksijalna kabla dužine 1m), mikrotelefonska kombinacija, priključna kablovska kutija, kutija sa rezervnim cijevima, kutija sa rezervnim djelovima, alat, metalno postolje PS-3, koaksijalni i višežilni kablovi za međusobno povezivanje blokova i pogonski kablovi.

Radio-reljni uređaj RRU-800 se zadržao u upotrebi u JNA do njenog kraja 1991. godine. Egzistirao je paralelno sa uređajima novije generacije FM-200 i RRU-9B. Pretrpio je brojne modifikacije tako da su, pored prvobitnih verzija RRU-800/II i RRU-800/III na vozilu AR-55V sa 0,5t poluprikolicom , formirana dva nova sustava i to:

- RRS-800/1 - krajnja radio-relejna postaja. Nalazila se u terenskom automobilu Pinzgauer 710K, a elektroagregat AG-3 zamjenjen je domaćim elektroagregatom AB-1,5. Dva sustava su formirala radio-relejnu međupostaju.

- RRVS-800/12 i RRVS-800/24 - krajnja radio-relejna postaja sa jednim, odnosno dva, UNF VZ-12K. Sustav se ugrađivao na terenski kamion TAM-5000D. Napajanje je osiguravao domaći dizel elektroagregat AD-3,7.

Porijeklo: Zapadna Njemačka.